www.fotoakademija.hr

[Zoran Erceg]

Svaka vrijednost na fotoaparatu koju možemo promjeniti ( blenda, dubinska oštrina, brzina, osjetljivost, žarišna daljina objektiva, vrsta fotoaparata, vrsta filma, ravnoteža bjeline, pravac, jačinu i kvalitetu svjetla...itd. ), svaka pozicija koju zauzmemo pri snimanju predstavlja našu interpretaciju snimljenog događaja. Nitko više prije nas, ni poslje nas, ne može u tom trenu i iz tog rakursa zapisati tu svjetlosnu informaciju na način na koji smo mi to učinili
Pretvaranje trodimenzionalne stvarnost na dvodimenzionalnu plohu osjetljivu na svijetlo spada u našu interpretaciju te stvarnosti, više ili manje umjetničku.

Vješto ili ne, koristimo sjene kako bi stvorili iluziju treće dimenzije. To je ona ista želja (iluzija) koju prepoznajemo u slikama starih majstora u najuzbudljivijem razdoblju slikarstva – Renesansi.
Iluzija ( illudere lat. – igrati se, varati ) je nedostižan ideal, obmana, varka, privid ili prevara osjećaja izazvana iskrivljenim primanjem utisaka iz stvarnosti. ( B. Klaić )

Treba zapamtiti da postajemo iluzionisti, manipulatori onog trena kada počimamo razmišljati koju vrstu rasvjete koristiti, kako je rasporediti te iz kojeg položaja snimati.

Ne trudimo se, uzaludno, biti objektivni.
Budimo zadovoljni svojom subjektivnošću jer je ona samo naša. Prestanimo se uzaludno truditi da ''objektivno'' prenesemo opis događanja.
Ne postoje dvije osobe koje bi isto događanje interpretirale na istovjetan način.

Ako već ne možemo biti objektivni prepustimo se užitku subjektivne interpretacije.
Iskažimo svoj stav.

Velika je obmana da ratni reporteri prenose svojim foto ili video zapisom objektivnu informaciju. To je naprosto nemoguće.
Prva žrtva u svakom ratnom sukobu jeste - istina.
Rat je vrijeme velikih obmana.
Fotografija je dvodimenzionalni prostor za obmanu.

Ako je Istina nedostižna zašto uopće pokušavati ?

Baš zato jer je tako lijepo, tako uzbudljivo težiti prema Njoj. Valja biti svjestan svojih ograničenja ali uvijek licem i srcem okrenut u Njenom pravcu. Tada naša djela i naša stremljenja bivaju uzvišenijia i poštenija.
Pravac na kojem se nalazimo, odnosno cilj kojem težimo razlikuje nas međusobno kao osobe, naša djela kao i naše fotografije.

[XY]

Apsolutno točno. Sve do zadnje riječi.

Ali isto vrijedi za svaki drugi medij. Teško je biti objektivan. Premda bi informativni magazini trebali biti takvi. Meni je žao što vidim da vijesti naših televizija iz godine u godinu postaju sve više subjektivni. A ista je stvar sa svim drugim medijima. Svi manipuliraju informacijama i serviraju nam ih pod nos na način na koji to oni žele.

Ako se radi o fotografiji, smatram da subjektivnosti nije mjesto u dokumentarnoj ili informativnoj fotografiji. Premda je objektivnost jako teško koristiti ili zadržati dok baratamo objektivom. Ako ne i nemoguće.

Možda se i drugi pridruže ovoj temi. Nadam se.

[Ena]

vjerujem da objektivnost ne postoji kao takva, ali to je već tema za promišljanje. Svi su ljudi jedinstveni, kao i percepcija svakog od nas... stavovi, uvjerenja, iskustva sve utječe na doživljaj sebe i svijeta u sebi i oko sebe. Imamo neku dogovorenu stvarnost koju zovemo objektivnom jer se većina ljudi složila oko nje ili su nas tako naučili. Crvenu boju zovemo crvenom, ali nekome je ona simbol agresije, nekome ljubavi. Vrhunski umjetnici često nisu prepoznati za života, u svom vremenu su bili luđaci, u sadašnjem su proglašeni genijalcima. Pitanje je fotografiramo li, slikamo, kuhamo, radimo, živimo... -zbog sebe zato što uživamo u procesu i rezultatu, i zato što se prepoznajemo da je upravo to ono što nas ispunjava ili sve to radimo da bi nas drugi prepoznali? I što je istina od to dvoje?

[Zoran Erceg]

Ne znam koliko godina imaš Ena (ne želim te uplašiti) ali bi volio u srijedu na analizi fotografija da potakneš ovakvo primišljanje.
_________________
Fotogeničnost ne postoji. Postoje samo dobri i loši fotografi/snimatelji. Fotogeničnost je izmišljotina loših fotografa tj. izgovor kojim prebacuju odgovornost za lošu fotografiju na svoj model.

Dobro je činiti dobro.

[Inguan]

Nešto na ovu temu sam pokretao raspravu na fotozinu no nisam mogao pratiti nisam bio kraj kompa taj mjesec baš , slažem se dosta s svime tim navedenim, možda bi dodao samo da pojam fotografija mi je čudan naspram onoga što mi radimo danas s tehnologijom a i oni prije nas a da ne govorim tek o onima što će doći...
Primjer zalazak sunca....
Većina fotografa se poigrala s opcijama aparata dodali su i photoshop i kaže on ima fotografiju zalaska sunca . Dali je to Fotografija ?

Čim smo mi promijenili jedan detalj da nije isto kao oku vidljivo ne bi se trebalo smatrati fotografijom jer nije stvarnost kako vi kažete , postaje iluzija ili po meni vlastito djelo umjetnosti...

Izvinite ako sam nekaj provalio no to tako stoji kod mene u glavi i nisam načitan o samim tome , nego znam izvoditi fotografiju (stvarati moj svijet ovoga svijata kroz fotoaparat)
_________________
Htio sam pokazati svijetu samo jednu fotografiju. Kako mi to nije uspijevalo, postao sam fotograf.

[sentinel]

Fotograf, kao i svaki drugi umjetnik, ne tezi biti objektivan i prikazati ono sto jeste, nego prikazati ljudima ono sto on u tom necemu vidi, pa na kraju krajeva i kako bi ono moglo biti.